Drama koja se nije smjela dogoditi

Sjajni Matković, to dugo nitko nije napravio

U trećoj utakmici na Eurobasketu Hrvatska je strepila do samog kraja protiv Estonije, jer je ranije propustila mirno privesti utakmicu kraju.

Otvaranje četvrte četvrtine bilo je možda najbolje što smo vidjeli od hrvatskog napada u teškoj utakmici s Estoncima. Odličan set u prvom napadu s uručivanjem i pick and roll akcijom, koji je završio zakucavanjem Ivice Zupca pa nakon toga izvrstan protok lopte poslije kratkog rolla i ekstra dodavanje za velikih plus devet. Kažem velikih jer je sve prije i nakon toga bilo izrazito turbulentno.

Još čekamo pravog Bogdanovića

Kroz cijeli dvoboj provlačila se nelagoda i panika s mišlju 'pa nećemo valjda ovo izgubiti'. Osjetilo se to i na igračima. Bojan Bogdanović još nije odigrao kao NBA zvijezda, a ovo mu je bila daleko najlošija utakmica. I sam je svjestan toga. Šut iz igre 1/6, četiri izgubljene lopte s dva prekršaja u napadu u drugoj četvrtini. Kasnije su i noge postale teške pa je curilo u obrani.

Činjenica da su Jaleen Smith i Krunoslav Simon morali odigrati cijelo drugo poluvrijeme kako bi Hrvatska do samog kraja bila na jednu loptu s Estonijom puno govori. Spomenuo sam nakon utakmice s Velikom Britanijom kako ćemo s određenim stvarima imati problema kada dođe ozbiljniji protivnik.

Nisam tada mislio na Estoniju. Iako su znatno bolja momčad od Britanaca. Međutim, Estoniji je najjači vanjski šut, barem se na njega najviše oslanjaju, a protiv Hrvatske su šutirali 38 posto iz igre i 29 posto za tri. Tako da ne možemo reći kako su imali svoj dan.

Estonski izbornik Jukka Toijala ima nekoliko zanimljivih igrača, ali ni jedan ne odskače toliko individualnom kvalitetom da bi mogao biti prijetnja na više načina. Kotsar ima jako dobar rad nogu, snalazi se pod košem i odlično prati njihove visoke pick and roll akcije. Siim-Sander Vene je klasični tricaš, a Kristian Kullamäe primarni igrač s loptom u rukama koji može igrati obje bekovske pozicije.

Spomenuti trojac uz posloženi napad koji je bogat ''flare screenovima'' (blok za igrača koji se oslobađa prema bočnoj liniji) i španjolskim pick and rollom konstantno je držao Estoniju u igri. Za razliku od Hrvatske, Estonija je puno bolje koristila kornere i time redovito imala dobru selekciju šuta. Upravo je to jedan od razloga zbog čega se stalno vraćala.

Estonskim ambicijama dodatno je pomogao sad već alarmantni problem hrvatske reprezentacije. Nakon tri odigrane utakmice, ni jedna reprezentacija nema više izgubljenih lopti. Čak 51 u tri utakmice, što je prosječno 17 po utakmici, a dva od tri protivnika bile su momčadi koje neće proći skupinu.

Fantastični Matković

Najbolja stvar ove utakmice je vrhunsko izdanje Karla Matkovića bez kojega teško da bi uopće dobili. Prema Igoru Ćurkoviću, hrvatskom novinaru koji radi odličan posao za FIBA-u, Matković je prvi igrač nakon 2015. godine koji je zabio 16 ili više poena na Eurobasketu bez promašenog šuta.

Matković nije krenuo u petorci, ali je vrlo brzo ušao, jer Estonija je na startu dobrim dijelom napravila razliku na njemu. Bio je to pravovremeni potez izbornika. Za manje od tri minute bilo je evidentno da se nešto treba mijenjati. Nažalost, iz neznanih razloga odsjedio je veći dio četvrte četvrtine, iako se Estonija nikako nije mogla s njim nositi.

Damir Mulaomerović je treću utakmicu zaredom krenuo s različitom petorkom. Na vanjskim pozicijama bili su Dominik Mavra i Smith uz Bogdanovića, Darija Šarića i Zupca. Krenulo se spuštanjem lopte na Zupca u postu i jednim dodavanjem gdje je bio predaleko od koša, a ni jedno ni drugo nisu njegove prednosti.

Rijetke suvisle napade povezivao je Šarić, koji je pokazao kako u ''high and low'' akciji (suradnji dva visoka igrača) stvara razliku i šteta što ga se više nije koristilo u visokom postu kao razigravača.

U prvoj četvrtini Mavru i Bogdanovića zamijenili su Simon i Mario Hezonja, ali ponovno se pokazalo kako se luta s rotacijama i nejasne su uloge pojedinih igrača. Primjerice, Mavri se s razlogom dala prilika u petorci, a onda je ostao zamrznut na klupi do kraja. Kasnije je umjesto Smitha ušao Lovro Gnjidić i dobio sličnu minutažu, da bi Simon i Smith krenuli u nastavku.

Početak drugog poluvremena bio je fluidniji, a do izražaja je dolazila suradnja hrvatskih bekova s Matkovićem. S time da se u petorci našao Ramljak, dok su Šarić i Hezonja krenuli s klupe. No, Estonija nije dopustila odcjepljenje te je preko Venea spojila nekoliko uspješnih posjeda zaredom.

Iako je Hrvatska cijelo vrijeme držala vodstvo, niti jednog trenutka se nije mogla opustiti. S Matkovićem u petorci puno se bolje iskakalo na njihovom pick and rollu, ali kao da se nije uspijevala pronaći idealna petorka koja bi napravila razliku. Svaki puta je negdje puštalo u obrani ili se griješilo u napadu. Već sam naveo izgubljene lopte od kojih je 13 bilo u prvom dijelu.

Stvari koje treba mijenjati

Osim kontrole lopte ne možemo ne spomenuti kako su rotacije upitne. Nije sramota da Babo ima jedno loše poluvrijeme ili da netko zbog specifičnog matchupa odigra manje minuta. Guranje igrača u trenutku kada nema svoj dan ili preko njega pati obrana nije rješenje koje će ikome pomoći. Isto tako davanje šanse igraču poput Mavre, kojega se onda potpuno isključi kao da ne smije napraviti ni jednu pogrešku, su dva različita kriterija vjerovanja igračima.

Jedan smije što hoće, a drugi ne smije ništa nije recept koji će naići na plodno tlo. To je samo podilaženje jednome, a treniranje autoriteta na drugome. Košarka je momčadski sport i kao što Hrvatska ne može težiti igri jedan na pet, što je inače rezervirano za završnice utakmica, tako ponekad treba istrpjeti igrača kojega ćeš dobiti u kasnijoj fazi. Naravno, postoji hijerarhija i zna se tko treba uzeti koju loptu, a ova reprezentacija ozbiljno ovisi o 37-godišnjaku koji nije na sto posto.
Estonija se preživjela, no bila je opomena za neki drugi put.

Kao što bi moglo biti pogubno kontinuirano bavljenje sucima. Da, suđenje na ovom Eurobasketu nije idealno, ali igrači više troše energiju na prigovaranje sucima nego na ispravljanje vlastitih grešaka u igri. To nikome u povijesti nije donijelo ništa dobro. Hrvatska nema niti će imati status nekih drugih reprezentacija (s razlogom) i nije pošteno da neke zvijezde nisu malo više zaštićene, no to će nas otjerati u ponor kada će biti najnužnije. Zbog toga se dosad nisam ni htio baviti sucima.

Fokus treba biti na stvarima poput sjajne momčadske obrane u četvrtoj četvrtini na plus jedan i izvlačenju maksimuma na parketu. Ostalo će doći. Popraviti i ubrzati igru pa ni suci neće biti u stanju stvarati dodatnu nervozu, jer ništa nije moćnije od toga kada se govori na terenu.